ODABIR IZ FUNDUSA
Na ovoj je izložbi prikazano šest predmeta iz zbirke namještaja Muzeja Mimara, a cilj joj je posjetiteljima zorno predočiti detalje minucioznih restauratorskih postupaka izvedenih na njima. Odabrani izlošci, popraćeni eksplikativnim panoima s radnim fotografijama svih faza restauratorskih zahvata te znanstvenih i laboratorijskih analiza, objašnjavaju postupke i detalje izradbe svakoga od izloženih predmeta. Istodobno, svi izlošci upućuju i na iznimnu složenost restauratorsko-istraživačkog rada. Ti otkriveni segmenti „nastajanja“ svakog predmeta potvrda su majstorskih dometa i pomnih postupaka u fazama njihove izradbe, baš kao i čuvanja, zaštite i restauriranja svakog od njih. Predmeti prezentirani na ovoj izložbi uradci su koji zrcale odlike baroka i empirea.
mr. sc.
Lada Ratković Bukovčan
muzejska savjetnica,
voditeljica zbirke namještaja
BAROK: druga polovica XVI. st. – početak XVIII. st.
Kabinetski ormarić predmet je koji je tijekom XVII. stoljeća prošao razvojni put od definiranja oblika, vrhunca forme i kvalitete do polaganog zamiranja.Taj je luksuzni predmet, u kojem su dragocjenosti čuvali predstavnici dvorova, plemstva i trgovaca, potkraj XVI. st. derivirao iz španjolskog varguena i tijekom XVII. st. postao predmetom zajedničkog rada brojnih majstora (primje-rice, zlatara i ebenista), a vrlo često slikara i kipara. Izrađivan je najčešće od ebanovine, koju su majstori nerijetko i oponašali tamnim bojanjem i bajcanjem drugih vrsta drva. Uporaba egzotičnih materijala proširila je postojeći spektar obradbe i uresa kabinetskih ormarića, a tehnikama intarziranja, inkrustiranja, oblaganja drva bjelokošću, kornjačevinom i sl. doživjeli su daljnju razradu. Augsburg je već na samom početku XVII. st. bio jedno od najpoznatijih središta njihove izradbe, no jednako tako virtuozno obrađeni kabinetski ormarići nastajali su tijekom prve polovice XVII. st. i 60- ih godina XVII. st. i u Antwerpenu, u Fracuskoj (u drugoj polovici XVII. st) i u Italiji1.
Tijekom XVII. st. razvoj istočnoindijskih kompanija odrazio se i na proizvodnju namještaja, osnaživši želju za uporabom plemenitih, ekskluzivnih materijala (ebanovine, palisandra, sedefa itd.) i razigranih dekoracija izrazitog istočnjačkog podrijetla (tzv. chinoiseries). Posebice se uvozom i oponašanjem ističu Nizozemska i Engleska, no utjecaj Dalekog istoka prožimat će predmete primijenjene umjetnosti i u Francuskoj, Italiji i Njemačkoj. Elementi tih utjecaja u svom su ponajboljem obliku preneseni na izradbu kabinetskih ormarića.2
Kabinetski ormarić (inv. br. ATM 1853; vis. 106 cm; šir. 56 cm; dub. 34 cm; sl. 1), Nizozemska, kraj XVII. st.; polikromirano drvo s pozlatom; aplike od pozlaćene mjedi, hommage je minucioznom umjetničkom izrazu Dalekog istoka.3
Ormarić za pohranu numizmatičke zbirke (inv. br. ATM 1848; vis. 40 cm; šir. 37 cm; dub. 28 cm; sl. 2), Engleska, druga polovica XVII. st.; polikromirano drvo s pozlatom; uresi od pozlaćene mjedi; kao logična izvedenica navedenih težnji slijedi načine izradbe i urešavanja kabinetskih ormarića. Iako dimenzijama umanjenica, baš kao i onovremeni kovčežići za nakit i sl., potvrda je istovjetne vještine stopljene s besprijekornim estetskim suzvučjem cjeline u čijem uresu dominiraju prepoznatljivi motivi – chinoiseries.4
Tordirani stup jedan je od najčešće primjenjivanih arhitektonskih elemenata baroka preuzetih iz klasične umjetnosti. Bio je temelj i okosnica koja je upijala i određivala samu pokretljivost prostora i privlačila brojne urese, a barokna bujnost s kovitlacima dekoracije obavijala je njegovo vretenasto tijelo. Prihvaćen diljem Italije i Europe tordirani stup je sjajne oblike prebogate dekorativne izražajnosti doživio u Španjolskoj u razdoblju od 2. polovice XVII. st. i tijekom 1. polovice XVIII. st. Arhitekt José de Churriguera (1665. – 1725.) razradio je svoju ideju zacrtanu 1693. i podigao monumentalno oltarsko začelje crkve svetog Stjepana (španj. San Esteban) u Salamanci, na kojem dominiraju drveni tordirani stupovi bogato opleteni pozlaćenim uresom (vinovom regenlozom i akantovim lišćem). Taj je oltar postao uzorom za cijelu Španjolsku i Portugal, a sljedbenici stila Churriguera i njegova dva brata prihvatili su i nastavili oponašati taj bujni izričaj salomonskog stupovlja tijekom cijele 1. polovice XVIII. st.5
Tordirani stup (inv. br. ATM 1701; vis. 142,7 cm; promjer 24 cm; sl. 3), Španjolska, prijelaz XVII./XVIII. st.; reljefno rezbareno, tokareno, polikromirano drvo s pozlatom, sažeo je, reklo bi se, poput preciznog pojmovnika, upravo sve navedeno o maštovitoj predanosti boji, uresu i zanosu španjolskog stila izradbe tih predmeta omogučujući nam svojom mjerom pogled na detalje izradbe i dekoriranja.6
STOLJEĆE STILSKIH MIJENA: poč. XVIII – poč. XIX. st.
Svekoliko znanje i dosegnute obrtničke i majstorske vještine postupno su pretvarale svaki segment izradbe namještaja u istinsko raumijevanje stilskih odrednica i potreba novih interijera. Iz Francuske su u druge europske zemlje prodirale nove istančane igre lepršavih, intimnijim orkužjima prilagođenih oblika koji su zaživjeli sa stilom régence (vladavina Phillipea II Orléanskog od 1715. do 1723.). Gotovo bez ikakva prekida, taj se stil transformirao i utkao u novi stil što ga je sa sobom donijela razdoblje vladavina Louisa XV. (1723. – 1774.) – rokoko.
Motivima iz doba régencea pridodan je sada sve češće izrađivan motiv rocaillea – školjke; listovi akanta, kartuše itd., a komode su prekrivane mramornim pločama. U izradi namještaja sudjelovali su majstori specijalizirani za pojedine faze izradbe – stolari, drvorezbari, majstori zaduženi za bojenje, pozlaćivanje i lakiranje namještaja, majstori koji su izrađivali brončane aplike.7
Upravo u činjenici da su za Direktorija (1795. – 1799.) i Konzulata (1799. – 1804.) još bili aktivni majstori iz vremena vladavine Louisa XVI., njihovi nasljednici i učenici, prepoznaje se uzrok postupne obnove izradbe kvalitetnog namještaja. Svoje znanje oni iskazuju u vrijeme Napoleonove vladavine, obilježeno reprezentativnim, uznositim stilom – empireom, dominantnim od 1804. do 1815. (u nekim se inačicama zadržao i do 1830-ih) u kojemu su se u pompoznom perfekcionizmu sjedinili već viđeni klasicistički motivi – etrurski i rimski – s egipatskima i grčkim. Dijelovi klupa, naslonjača, noge stolića i komoda poprimaju obličja sfinga, grifona, ženskih poprsja, a u izradbi namještaja dominiraju mahagonij te polikromirano i pozlaćeno drvo. Trijumfalnost antičkih tronova zrcali se u ponosnoj mirnoći empire namještaja za sjedenje.
Klupa (inv. br. ATM 1894; vis. 102 cm; duž. 230 cm; dub. 68 cm; sl. 4) i 2 naslonjača (inv. br. ATM 1894 a i inv. br. ATM 1894 d; vis. 108 cm; šir. 70 cm; dub. 65 cm; sl. 5), Francuska, oko 1810.; rezbareno, pozlaćeno drvo; prevučena brokatom – ti predmeti kako u pojedinim gradbenim djelovima, tako i u jasnom reprezentativnom skladu cjeline odražavaju sve navedene odlike empirea.8
Ne čudi što Reiner Baarsen drži kako je barokni kabinetski ormarić primjer sjajnog Gesamtkunstwerka. Vidjeti: Baarsen 2000, str. 11.; Vidjeti također: Kružić Uchytill 1985, str. 64 -76.
Godine 1600. osniva se Engleska časna istočnoindijska kompanija, 1602. Nizozemska istočnoindijska kompanija, potom Portugalska istočnoindijska kompanija, a 1664. Colbert je osnovao Francusku Istočnoindijsku kompaniju. Vidjeti: Ratković Bukovčan 2013., str. 49.
Vidjeti: Ratković Bukovčan 2001., str. 18 i 19.; Ratković Bukovčan 2007., (izvornik nema paginaciju), deplijan izložbe. Vidjeti također primjerke kabinetskih ormarića nastalih potkraj XVII. st. urešenih motivima kinezerija: Nagel 1991, str. 130; Burckhardt (izvornik nema navedenu godinu), str. 61.
Vidjeti ormarić za nakit s početka XVII. st izrađen u Nizozemskoj – Baarsen 2000, str. 1-4, fot. 1-4.
Ovaj tip stupa nazvan je salomonskim stupom prema legendi koja kazuje da je Konstantin Veliki u IV. st. dopremio u Rim prve tordirane stupove iz Salomonova hrama u Jeuzalemu te su oni postavljeni u starokršćanskoj bazilici sv. Petra. Vidjeti: Bazin 1975, str. 211/212. Vidjeti također: Encyclopadia Britannica: Salomónica (datum posjeta: ožujak 2015.); http:// www.britannica.com/EBchecked/topic/519604/salomonica (datum posjeta: 22. travnja 2015.)
Vidjeti među brojnim primjercima španjolske barokne produkcije: https://www.google.hr/search?q=www. columna+salomonica (datum posjeta: travanj 2015)
Vidjeti: Ratković Bukovčan 2006, str. 19 i str. 28.
Vidjeti: Ratković Bukovčan 2007, deplijan izložbe (izvornik nema paginaciju). Vidjeti također primjerke naslonjača i klupa iz razdoblja empirea: Payne (ur.) 1989, str. 89; Bizot 1992, str. 33.
Literatura i bibliografija
Baarsen 2000. = Baarsen, Reiner. 17th century cabinets. Amsterdam: Rijksmuseum, 2000.
Bazin 1964. = Bazin, Germain. L’ Art Baroque et le Rococo. London: Thames and Hudson, 1964. (prijevod/tr. 1975. Beograd: Izdavački zavod Jugoslavija, 1975.)
Bizot 1992. = Bizot, Chantal. Mobilier Directoire Empire. Paris: Editions Ch. Massin, 1992.
Burckhardt (bez godine izdanja) = Burckhardt, Monica. Mobilier Louis XIII, Louis XIV. Paris: Editions Ch. Massin.
Kružić Uchytill 1985. = Kružić Uchytill, Vera. Barokni namještaj. Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt, 1985.
Nagel 1991. = Nagel, Bert. Möbel. Augsburg: Battenberg, 1991.
Payne (ur.) 1989. = Payne, Charles (ur./ed.). Sotheby’s concise Encyclopedia of Furniture. London: Conran Octopus
Ratković Bukovčan 2001. = Ratković Bukovčan, Lada. Škrinja – njezini tragovi kroz stoljeća (Studije Muzeja Mimara, 18). Zagreb: Muzej Mimara, 2001.
Ratković Bukovčan 2006. = Ratković Bukovčan, Lada. Naslonjač i drugi oblici namještaja za sjedenje, (Studije Muzeja Mimara, 23). Zagreb: Muzej Mimara, 2006.
Ratković Bukovčan 2006. = Ratković Bukovčan, Lada. Stolovi od kasne gotike do rokokoa iz Muzeja Mimara, (Studije Muzeja Mimara, 7). Zagreb: Muzej Mimara, 2006.
Ratković Bukovčan 2007. = Ratković Bukovčan, Lada. Osnovni oblici namještaja od XVI. st. do ranog XIX. st. u Muzeju Mimara, Zagreb: Muzej Mimara, 2007. Exhibition booklet.
Transparentna ljepota 2013. = Transparentna ljepota: staklo iz hrvatskih muzeja od XV. do XX. stoljeća (ur. dr. sc. Anđelka Galić). Zagreb: Muzej za umjetnost i obrt, 2013. Katalog izložbe.